Kao homeopatkinja razgovaram s ljudima o njihovim zdravstvenim tegobama i redovito primjećujem da iza simptoma bolesti stoje događaji i sudbine iz obiteljskog sistema.
Iako se ideja da obiteljska dinamika može utjecati na pojavu bolesti tek polagano širi, ona je zapravo vrlo logična. Psihosomatika nam je odavno pokazala da ono što osjećamo – a još više ono što potiskujemo i nesvjesno nosimo – ima snažan utjecaj na naše zdravlje. Jednako tako znamo koliko obiteljski odnosi, gubici, traume i neizgovorene priče oblikuju naš unutarnji svijet.
Ako je obiteljski sistem ranjen, u disbalansu ili opterećen teškim sudbinama, taj se disbalans prije ili kasnije mora negdje pokazati. Često upravo kroz tijelo onih koji tom sistemu pripadaju. Kada neki simptom ili bolest pogledamo iz konstelacijske perspektive, tada postaje vidljiva sistemska upletenost – lojalnosti, identifikacije i nesvjesne povezanosti koje su djelovale kao podloga na kojoj se bolest razvila.
Važno je pritom razumjeti da razrješenje u konstelacijskom radu ne znači ukloniti simptom. Ne radi se o borbi protiv bolesti, nego o uočavanju onoga što do sada nije moglo biti viđeno. Tek kada se prizna i uključi ono što je bilo isključeno, stvara se mogućnost za promjenu.
Alemka Dauskart u svojoj knjizi Zapisi na duši kaže: „Zdravstvene teškoće se često javljaju kada postoje konkretne osobe koje su isključene iz našeg obiteljskog sistema, a često upućuju na konkretan događaj ili situaciju iz prošlosti koja traži razrješenje.”
Kroz bolest često nesvjesno govorimo: „Ja ću to nositi za tebe.”
Ili: „Ja ću, kao i ti.”
To je izraz duboke, ali nesvjesne lojalnosti nekome s čijom se sudbinom identificiramo. Ponekad, kada se radi o zaboravljenim ili isključenim članovima obitelji, bolešću izražavamo i nesvjesni poriv za slijeđenjem nekoga u smrt.
U praksi to može izgledati ovako:
- otac koji je prošao rat i ostao duboko povezan sa svojim suborcima i kći koja razvije anoreksiju;
- majka koja je umrla na porodu i sin koji kasnije živi s dubokom depresijom i suicidalnim mislima;
- baka koja je gladovala u logoru i unuka koja oboli od dijabetesa;
- djed koji je odrastao bez oca i unuk ovisnik o alkoholu.
Zanimljivo je da se u takvim situacijama osoba osjeća dobro i nedužno dok je bolesna. U konstelacijama često vidimo kako se predstavnik osobe i predstavnik bolesti snažno privlače i vole. Kroz bolest osoba nesvjesno izražava ljubav i pripadnost, dok se zdravlje, radost ili uspjeh mogu doživljavati kao izdaja sistema ili onih koji su patili, pa se javlja krivnja.
Problem je što je takav način izražavanja ljubavi nesvjestan, slijep i nezreo. On pretpostavlja da ljubav prema nekome znači ponavljanje njihove sudbine, a to nije potrebno i to sigurno nije ono što naši voljeni žele. Kada to uvidimo u konstelacijskom radu, postaje moguće jasno izgovoriti nešto sasvim drugo:
„S tobom u srcu i iz poštovanja prema tebi, svoj ću život živjeti sa zahvalnošću.”
Kada se ljubav tako transformira, stvara se mogućnost da je izrazimo kroz zdravlje, kreativnost, uspjeh i životnu radost umjesto kroz bolest i odustajanje od života. Ljubav postaje zrela i svjesna. Tada više nema potrebe prolaziti kroz bolest, odricanje ili odustajanje od života.
Često se upravo u tom trenutku mijenja unutarnje stanje osobe i bolest gubi tlo pod nogama. Ne zato što smo se borili protiv bolesti, nego zato što je nestala podloga na kojoj se razvila. Život je uzet onakav kakav jest, s poštovanjem prema svima koji su bili prije nas – i s njihovim dopuštenjem i blagoslovom može teći dalje.
Ako si spremna uzroke svojih simptoma pogledati na konstelacijski način kako bi dobila novu perspektivu, tu sam za tebe. Konstelaciju možemo raditi individualno ili grupno, uživo ili online. Pronaći ćemo opciju koja ti najviše odgovara.
