ONLINE RADIONICA SISTEMSKIH  KONSTELACIJA

Biti viđena – to je želja i potreba svih nas jer time potvrđujemo svoje mjesto u svijetu, potvrđujemo značaj svog postojanja, prepoznajemo vlastitu vrijednost i gradimo osjećaj pripadnosti.

Sistemske zakonitosti nam govore o tome da sve što je isključeno i nevidljivo u obiteljskom sistemu, mora biti uključeno kako bi se svi oni koji mu pripadaju osjećali dobro. U suprotnom – čitav sistem pati. I onda sistem, kako bi se uravnotežio, nastoji uključiti isključeno tako što će netko drugi iz sistema preuzeti isti energetski obrazac, kakav god on bio i što god mi mislili o tome.

Na isti način možemo promatrati i sebe kao jednu zasebnu cjelinu. Ako isključujemo neke dijelove sebe, bili to osjećaji, talenti, težnje ili osobine, patit će čitav sistem, u ovom slučaju mi kao kompletna osobnost. Ta se patnja može izraziti kroz bolesti, neuspjeh, osjećaj neispunjenosti, nepovezanosti, neostvarenosti.

Iako nam potiskivanje sebe donosi duboku bol, postoje razlozi zbog kojih se ne otkrivamo u potpunosti ni sami sebi, a još manje onima oko nas. Zadržavamo glas, umanjujemo svoje prisustvo, odgađamo iskorak ili ostajemo u pozadini i onda kada osjećamo da bismo mogle više.

U konstelacijskom radu vidimo da je taj pokret povlačenja nekadašnji oblik zaštite. Ako je u nekom trenutku, u našem osobnom ili obiteljskom iskustvu, vidljivost značila opasnost, osudu, gubitak pripadanja ili čak fizičku ugroženost, duša to pamti i kasnije, u sasvim drugim okolnostima.

Tada se u nama aktiviraju nesvjesni obrasci: sakrij se, šuti, nemoj se isticati, ostani mala, ostani nevidljiva. I iako okolnosti više nisu prijeteće, duša često reagira kao da opasnost još uvijek postoji. To se može osjetiti kao grč u tijelu, zadrhtavanje glasa, nesigurnost u poslu, teškoća da se zauzmemo za sebe ili da se pokažemo onakve kakve jesmo.

U konstelacijskom polju tim obrascima pristupamo s poštovanjem, ne odbacujemo ih, nego gledamo u smjeru u kojem oni pokazuju. Jer upravo to je njihova svrha. Oni su tu da nam pokažu nešto što smo isključili, nešto što nam trenutno nije vidljivo. Kada kada u to pogledamo, otvorenog uma i srca, može se otvoriti prostor za drugačiji izbor.

Na radionici ćemo gledati u uzroke osjećaja nesigurnosti i provjeriti je li moguće biti vidljiva, otvorena i slobodna, a ostati sigurna. Svaki korak na tom putu će biti u skladu s onim što je zaista spremno biti viđeno.

Rad je namijenjen onima koji prepoznaju ove teme u sebi, bez obzira na to imaju li već iskustva s konstelacijama ili im je ovo prvi susret s ovakvim radom.

Vidljivost ne mora izazivati strah.
Upravo suprotno, ako želimo istinski živjeti, moramo vidjeti istinu.
Ako želimo voljeti, moramo vidjeti i prihvatiti ono što jest.
Ako želimo biti voljene, točno takve kakve jesmo, moramo biti viđene. Prvo od nas samih. Sve ostalo će doći samo po sebi.