Ako razumijemo osnovna načela homeopatije, razumjet ćemo njezinu suštinu, ali i suštinu značenja liječenja, bolesti i zdravlja.
Načelo sličnosti
Homeopatija u prijevodu s grčkog znači slična patnja (homoios – slično, pathos – patnja), što izražava osnovni princip homeopatije, a to je da se slično sličnim liječi.
Iako je još Hipokrat, u 5.st.pr.n.e. napisao da postoje dva načina liječenja, jedan je kada se bolest suzbija suprotnim sredstvom, a drugi je kada se bolest suzbija sredstvom koje izaziva sličnu bolest; tek je Hehnemann u 18. st. postavio temelje homeopatije. Otkrio je da uzimanjem kinina, koji se tada koristio za liječenje malarije, izaziva simptome slične malariji i shvatio taj prvi princip homeopatije, a to je da neka supstanca kod bolesnika može ukloniti iste one poremećaje koje ta supstanca kod zdrave osobe izaziva. Nastavio je eksperimentirati na sebi i zdravim dobrovoljcima ispitujući mnogobrojne supstance, sustavno bilježeći sve simptome i kroz veliku kliničku praksu potvrdio učinkovitost ovog principa liječenja.
Neki od jednostavnih primjera su upotreba homeopatskog sredstva od kave za tretman nesanice ili od crvenog luka za alergiju na pelud.
Načelo životne sile
Životna sila se nalazi u svakome od nas i ona upravlja svim životnim procesima. Savršeno je sposobna iscijeliti nas i u stanju zdravlja održava harmoniju svih dijelova organizma. To je sila koja svojim djelovanjem čini da se neki organizam neprekidno kreće ka samoostvarenju. Zdrava životna sila održava harmoniju organizma, a bolest nastupa onda kada dođe do njenog poremećaja.
Kada se porežemo, pokreću se unutarnji procesi potrebni da rana zacijeli, kada promrznemo, pokreću se procesi potrebni da se tijelo zagrije, kada se susretnemo s bakterijom ili virusom, pokreću se obrambeni mehanizmi koji sprječavaju pojavu infekcije. To je automatska reakcija životne sile. Kada je životna sila poremećena, promijenjena na bilo koji način, ta reakcija izostaje i pojavljuju se simptomi koji nam govore o njenom poremećaju. Homeopatsko sredstvo budi životnu silu, koja tako potaknuta vraća stanje zdravlja.
Načelo cjelokupnosti i individualnosti
Već i klasična medicina prepoznaje da postoji veza između mentalnog, emotivnog i fizičkog stanja, ali ipak, još uvijek ne koristi potpuno holistički pogled na zdravlje čovjeka, pa se tako različiti lijekovi prepisuju za naizgled nepovezane simptome. Homeopatija čovjeka promatra holistički, kao cjelinu u kojoj ne postoje nepovezani dijelovi, svaki dio je odraz cjeline. Sve je dio istog bića, svaka tegoba, problem, misao, osjećaj, svi oni čine jedno, unikatno stanje. Svaki djelić nas je povezan i ima utjecaj na cjelinu i jedino liječenjem cjeline možemo postići zdravlje.
Promatrajući čovjeka kao cjelinu dobivamo jednu sliku, jednu bolest. Ne postoje dvije bolesti u jednom čovjeku. Homeopat traži tu jednu, jedinstvenu i cjelovitu sliku čovjeka i daje homeopatsko sredstvo koje ima najsličniju sliku, obuhvaćajući sve aspekte tog homeopatskog sredstva.
Npr. ako čovjek ima bolove u leđima, crveni osip na koži i nesanicu s tjeskobom, ne možemo liječiti samo osip, nego se mora odrediti homeopatsko sredstvo koje će obuhvatiti sve te simptome i pomoći životnoj sili da uspostavi ravnotežu. Pri traženju tog jednog homeopatskog sredstva uzimamo u obzir mentalno i emotivno stanje, karakter osobe, navike u prehrani, spavanje, odnose s okolinom, hobije, snove, strahove, želje i averzije, fizičke simptome itd.
Načelo jednog homeopatskog sredstva
U skladu s načelima o cjelokupnosti i sličnosti, vrijedi i načelo jednog homeopatskog sredstva. Pošto čovjek može imati samo jednu sliku bolesti, potrebno je samo jedno homeopatsko sredstvo, jer samo jedno može biti “najsličnije”. U jednom trenutku se koristi ono homeopatsko sredstvo koje se potpuno poklapa s konstitucijom te osobe i zato se naziva konstitucijsko homeopatsko sredstvo.
Načelo dokazivanja
Sva se homeopatska sredstva testiraju na zdravim dobrovoljcima koji ih uzimaju dok ne dobiju simptome tog homeopatskog sredstva. Taj se postupak naziva dokazivanje. Svi simptomi se bilježe i tako se stvaraju homeopatske Materie medice. Oni simptomi koji se razviju kao posljedica uzmanja nekog homeopatskog sredstva mogu se liječiti tim homeopatskim sredstvom.
Načelo potenciranja
Svako homeopatsko sredstvo je dobiveno postupkom razrjeđivanja i protresanja originalne supstancije i taj postupak se naziva potenciranje. Razrjeđivanjem se smanjuje materijalni udio tvari i gube se eventualna toksična svojstva, a protresanjem se pojačava energetski udio. Što je više puta ponovljen taj postupak, dobivamo dublje i jače djelovanje.
Načelo izlječenja
Ovo načelo nam govori o pravilnostima povlačenja simptoma u toku uspješne homeopatske terapije. Prateći ove pravilnosti možemo utvrditi je li pokrenut proces iscjeljenja. U iscjeljujućem procesu simptomi se povlače od važnijih organa ka manje važnim organima, od unutra prema van, od gore prema dolje i u obrnutom redoslijedu od redoslijeda nastanka.
Samuel Hahnemann
Otac homeopatije je njemački liječnik, kemičar i ljekarnik Samuel Hahnemann (1755-1843). Bio je nezadovoljan agresivnim metodama liječenja koje su bile uobičajena praksa tadašnjih liječnika koji su puštanjem krvi i davanjem velikih doza toksičnih supstancija oslabljivali zdravlje čovjeka. Uvidio je da se takvim liječenjem simptomi uklanjaju vrlo kratkoročno, a bolest se potiskuje na dublji nivo.
Shvaćao je da je čovjek kompleksno biće i da je u liječenju naročito važno imati u vidu čovjeka u cijelosti. Eksperimentirajući s mnogobrojnim supstancijama prvo na sebi i svojoj obitelji, a poslije i s pacijentima, otkrio je djelotvoran način liječenja. Shvatio je zakonitosti u procesu iscjeljenja i postavio temeljne principe homeopatije. Ovaj novi pristup se velikom brzinom proširio po zemljama zapadne Europe i SAD-u.
Do kraja svog života se bavio usavršavanjem ovog umijeća liječenja. Napisao je 6 izdanja Organona umijeća iscjeljivanja u kojima je detaljno opisao svoje uvide. To je temeljna knjiga koju mora razumjeti svaki homeopat.
